Josipa Škrapić / MA1

Otisci

Ladonja (ledonja, landonja; kasnolat. *latoneus, od lat. lotus, grč. λωτός) (Celtis australis) Rad uzima motiv stabla ladonje, pretvara ga u virtualni oblik, a u isto vrijeme referira se na artefaktnu estetiku i pristup. Stablo na neki način i jest artefakt iz vremena Austrougarske, a i vremena koje je prethodilo tom periodu. Ladonja je bila sađena diljem Istre, zbog svoje velike hladovine pružala je mjesto ljudima za susret, druženje, prodaju ribe u Žminju pa i ozbiljne razgovore i dogovore kao što je Istarski razvod. Dan danas je dio oblikovanja gradova i sela, u slučaju pokušaja micanja ladonje, ljudi se bune i bore za tihi, ali intimni simbol izgrađivanja identiteta i osjećaja mjesta. Utisak ladonje, u ovome je slučaju preveden u otisak gline, a naknadno je fotografija istog intervenirana kroz softverski program čime se mijenja perspektiva, a samim time se i naše osvještavanje intenzivira, ali zadržavamo osjećaj živuće artefaktnosti što ladonja za Istru i jest.